Connect with us

Historija

Nogometna priča prvog kapitena reprezentacije BiH Vlatka Glavaša: „Ja nemam rezervnu domovinu“

Nogometna priča prvog kapitena reprezentacije BiH Vlatka Glavaša: „Ja nemam rezervnu domovinu“

Vlatko Glavaš je prvi kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, a kapitensku traku oko ruke prvi put nosio je protiv slavnog Brazila.

Glavaš je svoju nogometnu priču počeo u rodnom Bugojnu, igrajući za bugojasnku Iskru 10 sezona. Debi za ekipu Iskre za koju je kako kaže sanjao kao dječak da zaigra imao je sa nepunih 17 godina protiv Spartaka iz Subotice. Iskru je napustio sa 27 godina iz razloga: „Morao sam napustiti Iskru. Osjetio sam da će biti belaja na našim prostorima, osjetili smo to na utakmicama u Ljubljani, Novom Sadu, Prištini, Beogradu“. A potom je uslijedio odlazak u Njemačku.

Nakon što je došao u Njemačku nije mogao zaigrati prije 28. godine jer je takvo pravilo bilo u Jugoslaviji, nije se moglo igrati u inostranstvu do 28. godine. Prvi klub za koji je Glavaš potpisao bio je Rot-Weiss Essen, poslije je otišao u Wuppertaler SV, a zatim u najveći klub za koji je igrao Fortunu Düsseldorf u kojoj je proveo 4 sezone, poslije toga povratak na naše prostore u NK Osijek jednu sezonu, a nakon epizode u Osijeku ponovno povratak u Wuppertal SV gdje je sa 36 godina završio nogometnu karijeru, posljednju utakmicu odigrao je protiv Mepena.

Vlatko Glavaš je čovjek koji je za BiH dao mnogo velikih stvari, od kapitena u jednom teškom vremenu do pomoćnog trenera u reprezentaciji Blažu Sliškoviću. Glavaš je u svojoj knjizi „Kapiten jednog teškog vremena“ kazao da je prije poziva u reprezentaciju Bosne i Hercegovine imao poziv reprezentacije Hrvatske koji je odbio i da nikada nije zažalio.

Bio je član Fortune 1994. godine kada ga je je nazvao bivši predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i pitao: „Vlatko, želiš li igrati za Bosnu i Hercegovinu“? A zatim je uslijedio historijski odgovor Vlatka: „Predsjedniče, ja nemam rezervne domovine!!! Ja ću nositi grb moje zemlje jer tu sam rođen, tu ću i umrijeti i moj odgovor je DA.“

Nakon što je privatio poziv odigrala se utakmica između Fortune i BiH, gdje je Vlatko odigrao prvo poluvrijeme za Fortunu, a drugo za našu reprezentaciju i dileme više nije bilo. Kaže kapiten Glavaš da je to bila nevjerovatna odluka, a da neki iz njegove šire familije i pojedini prijatelji nisu bili zadovoljni odlukom da igra za bh. reprezentaciju. Da se njegov život od tog trenutka promijenio, kao i život njegovih roditelja, žene i djece Bilo je tu prijetećih poruka, pisama, a da njegova djeca nisu bila sigurna u školi kao do tada. Ali Vlatko kaže da je ponosan na tu odluku i da se opet rodi isto bi uradio.

Kapitensku traku ponio je 1996. godine protiv slavnog Brazila, noć prije utakmice na treningu, Glavaš je jednoglasno izabran za kapitena, a njegov komentar je bio: „To je za mene velika čast, pogotovo što je jednoglasno“.

Svoj oproštaj od nacionalnog dresa imao je u utakmici protiv selekcije svijeta koju je organizovao Alija Izetbegović.

Ostat će upamćena njegova izjava za sva vremena o Bosni i Hercegovini i reprezentaciji.

„Bio sam kapiten tima u jednom teškom vremenu, kada mnogi nisu htjeli da igraju za BiH. Nisu vjerovali da ćemo uopće imati reprezentaciju. Uvijek sam govorio, a i danas kažem, nikad nisam imao rezervnu domovinu. Moja jedna i jedina domovina je Bosna i Hercegovina, a moje Bugojno je bilo i ostalo u Bosni i Hercegovini, tako sam i rekao prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću, kada me je pitao, hoću li se odazvati pozivu u reprezentaciju“.

Click to comment

More in Historija